Omladinski radnici, nažalost, nisu dovoljno cijenjeni u društvu. Ipak, možda i ne treba da krivimo društvo budući da sam pojam „omladinskog rada“ nije toliko poznat, u prilog čemu ide i činjenica da tek odnedavno govorimo o uvođenju ovog pojma u šifrarnik zanimanja. Iako uvijek stavljam formalno obrazovanje na prvo mjesto, da bi postao omladinski radnik ne možeš „samo“ završiti neku školu ili fakultet. Omladinski rad nije posao u struci, ali je mnogo više od toga. Psiholog, pedagog, ekonomista, knjigovođa, pravnik, profesor, trener…sve su to zanimanja jednog omladinskog radnika. Istovremeno.
Svoju priču o omladinskom radu nazvala bih radije pričom o omladinskom aktivizmu, budući da veoma često volim da se stavim u poziciju mlade osobe koja uči od drugih omladinskih radnika i koja se trudi da stekne nova iskustva i proširi mrežu kontakata. To je ono što najviše volimo kod omladinskog aktivizma, zar ne? Širenje mreže kontakata i sticanje pozitivnog iskustva, naročito ako je protkano onom čarobnom riječju – putovanja. Naravno, putovanja su nezaobilazan dio svakog omladinskog rada i omladinskog aktivizma i svako putovanje je neprocjenjivo i nezaboravno. U današnje vrijeme putovanja su zaista dostupna svim mladim ljudima, a ne postoji bolji način za kombinovanje učenja i uživanja od putovanja koja postoje zahvaljujući raznim projektima mobilnosti. Putovanje na moju prvu omladinsku razmjenu bilo je puno unutrašnjih pitanja…“Gdje ja idem..? Hoću li se znati snaći sa grupom nepoznatih ljudi iz nekoliko različitih država..? Hoće li mi biti dosadno 10 dana..? Jesam li sigurna u ovo…? Ispostavilo se, kao i na kraju svakog putovanja, da je 10 dana prošlo kao tren, da su nepoznati ljudi postali kao porodica, da sam stekla neprocjenjivo iskustvo i da jedva čekam sledeće putovanje.
Kao što omladinski rad nije samo rad u jednoj struci, tako ni omladinski aktivizam nisu samo putovanja. U poslednje vrijeme, a naročito kada su vanredne situacije u pitanju, spominju se volonteri. Volonteri su neprocjenjivi za svaku organizaciju, zajednicu, grad, državu, a mogućnost da koordinirate volonterima čini vas naročito srećnim. Dugo vremena vodim Lokalni volonterski servis u našem gradu , ali sam duže od toga aktivni volonter. Volontiranje mi je donijelo mnogo lijepih uspomena i svaki put kada u bazu našeg servisa upišem novog volontera ili izdam novu volontersku knjižicu osjećam se kao da sam dala veliki doprinos razvoju te jedne mlade osobe koja nam se priključila. Iza mene su mnoge volonterske akcije, a najdraže su mi one koje podrazumijevaju rad sa djecom, humanitarne akcije, kao i rad na uređenju parkovskih površina u našem gradu. I dalje volontiram, iako sam stalno zaposlena, pa i dalje možete da me vidite za lopatom ili metlom i poslije radnog vremena. Ako će to nekom pomoći, zašto ne odvojiti malo svog slobodnog vremena. 
Šta je meni donio omladinski aktivizam? Donio mi je nova prijateljstva, iskustvo, nova znanja i stalni posao. Kada se jednom „upletete“ u mrežu neformalnog obrazovanja, ne ostaje vam ništa drugo nego da nastavite da sami pletete svoju mrežu. Tako sam i ja; prije deset godina počela sam da treniram djecu hip hop u tadašnjem Centru za mlade, a današnjem Udruženju građana „C.E.Z.A.R.“ iz Srpca. Na početku je to bila jedna grupa malih plesača, a danas, treniram oko 90 plesača raspoređenih u sedam grupa ritmičke gimnasike i hip hopa. Ponosni smo na mnoga odlikovanja koja smo osvojili ne samo na takmičenjima u zemlji, već i inostranstvu i vjerujte mi, veoma uspješno pariramo konkurenciji iz velikih plesnih klubova. Kako su počeli treninzi sa djecom, počele su i mnoge druge aktivnosti – radionice reciklaže, volontiranje, organizovanje kulturno-umjetničkih manifestacija, vođenje programa, rad u produženom boravku, akcije čišćenja, učešće u mnogim projektima… aktivnost po aktivnost, godinu po godinu, sve do završetka fakulteta i zaposlenja, prvo kao pripravnik, a onda i kao izvršni direktor. Preko plesa do posla, onog koji zaista volim.
Puno je truda i rada iza svakog omladinskog radnika, ali svaki omladinski radnik će sa prizvukom zadovoljstva pričati o svom poslu. Kada izazovete osmijeh na samo jedno lice, osjećate da ste učinili nešto dobro. Zamislite onda kakav je tek osjećaj kada iza sebe imate stotinu nasmijanih lica? Tada znate da ste uspjeli.
Tanja Šnjegota, Udruženja građana “C.E.Z.A.R.” Srbac