Zovem se Zorana Selak i radim u udruženju “Most” iz Gradiške kao omladinski radnik i projekt menadžer.
Naše udruženje je za mene mnogo više od samog radnog mjesta, moja druga kuća, ali o tome ćemo u nastavku.
Otkud ja uopšte u omladinskom radu?
Kao mlada osoba koja je željna druženja s drugim ljudima, razmjenjivanja iskustava, učenja novih kultura i jezika, koja je uz to i puna empatije i ima jaku volju za rad, prijavila sam se da budem volonter u udruženju “Most”. Nisam imala neku predstavu šta se ustvari ulaskom u taj svijet volonterizma i neformalnog obrazovanja meni nudi, i šta ja to sve mogu svojim trudom da postignem. U to vrijeme imali smo odličnog omladinskog radnika, našu sadašnju direktoricu, bez čijeg zalaganja i predanog rada možda ja danas ne bih bila ovo što jesam.
Nakon 3 godine volontiranja, ne konstantnog nego povremenog, nakon učestvovanja na razmjenama, treninzima, neformalnim edukacijama i kursevima, uvidjevši koliko su energije, razumjevanja i motivacije uložili ti omladinski radnici da bi ja stekla nove vještine, da bih nešto novo naučila, pomislila sam, ovaj potencijal koji imam trebala bih iskoristiti na pravi način. A nema boljeg načina da ga iskoristim nego da to iskustvo koje sam stekla prenesem na druge mlade ljude, pomažući im kroz različite aktivnosti koje udruženje “Most” sprovodi. Osjećala sam se predivno jer sam znala da radim nešto za dobrobit svih nas, a to i jeste cilj, podijeliti svoja znanja i iskustva kako bi se umnožili. Prvo sam počela volonterski da držim manje edukacije u tadašnjem dnevnom centru “Gnijezdo” da bi vremenom preraslo i dobilo drugu, malo ozbiljniju formu u obliku mog sadašnjeg radnog mjesta, na kojem se jako prijatno osjećam, zato i kažem da mi je to “druga kuća” i zapravo volim svoju radnu poziciju jer mi iz dana u dan pruža priliku da napredujem, da učim, da srećem mlade ljude i da budem u komunikaciji s njima. Iz dana u dan imam veću volju za rad, jer me niko ne tjera na to, došla sam sa željom nešto da naučim i daleko sam stigla, jer mi je upravo omladinski rad to omogućio. Nije mi uzeo ništa, a dao mi je i više nego što sam očekivala da ću dobiti. Omogućio mi je mnogo puta da izađem iz svoje zone komfora, da putujem tamo gdje nisam mogla da zamislim da ću da otputujem, da budem učitelj i da učim druge. Dobila sam i svaki dan dobijam novo iskustvo koje je nezaboravno i omogućava mi da se pove
žem s mladima cijelog svijeta.
Ne, omladinski rad me nije učinio materijalno bogatom, ali rezultat mog djelovanja u polju omladinskog rada jesu stotine prijateljstava sa raznih razmjena, neformalnih edukacija, zajedničkih volonterskih akcija i kampova, kao i milion uspomena koje nosim sa sobom. Omladinski rad je učinio da se razvijem u psihološki razvijenu, komunikativnu osobu koja je u mogućnosti da mladima pomaže da prateći zdrave životne vrijednosti formiraju pozitivan način razmišljanja i da ga kao takav do danas koriste. Omladinski rad me učinio bogatom, bogatom u smislu iskustva koje sam stekla i koje primjenjujem iz dana u dan, trudeći se da svaki dan budem bolja nego prethodni.
Da, omladinski rad je ono što me ispunjava i ono zbog čega vjerujem da se treba boriti, boriti da se mladi podstaknu na aktivizam, na zdrave životne stilove bez obzira koliko to nekad zahtjevno bilo.
Ako svojim radom i uticajem doprinesete da se jedan mladi život promjeni na bolje, vjerujte, učinili ste mnogo!